Ja sam Derik, imam 29 godina i dolazim iz Gane. Studirao sam informatiku, ali u domovini nisam mogao da pronađem posao. Kao turista sam 2014. godine došao u Nemačku, ostao sam i radio sam u jednom restoranu. Moj život, ipak, nije bio onakav kao što sam ga zamišljao.
Zovem se Na, imam 29 godina i dolazim iz Gane. Ranije sam radila kao organizator događaja. U Nemačku sam otišla 2015. godine, da bih započela master studije iz oblasti ekonomije i međunarodnih studija. Od samog početka mi je, međutim, bilo jasno da ću se nakon završetka studija vratiti. Htela sam da pomognem u razvoju moje zemlje. Istovremeno, bila sam nesigurna kako ću tamo sebi moći da obezbedim budućnost.
Želeo sam da u Nemačkoj dobijem više mogućnosti za razvoj karijere. Zašto ponovo živim u Erbilu i kako mi je pošlo za rukom da se vratim.
Moj san da postanem profesionalni fudbaler u Evropi nije bio realističan. Sada imam sopstvenu pekaru, a posao jepotpuno samoodrživ.
Cintia je zapravo htela da u Nigeriji otvori sopstvenu modnu radnju – onda je došla pandemija kovida-19. Cintia sada šije maske za usta i nos: Javna porudžbina joj i u krizi daje neku sigurnost.
Treninzi nisu mogući, izlazak iz zemlje takođe nije moguć – a u zemljama porekla se tržišta rada nalaze pod pritiskom: Projekat Newplacement International (NPI) je zbog toga u krizi izazvanoj koronom postavljen na nove osnove. Četiri odgovora i pitanja.
Ernestina Adu iz Gansko-nemačkog centra za posao, migraciju i reintegraciju (GGC) o svom radu u vremenima pandemije korone.
Kako tokom pandemije korone funkcioniše savetovanje o samozapošljavanju StartHope@Home.
Osnivanje preduzeća za internet marketing daje mu nadu. Emiliano je nakon svog povratka iz Nemačke sebi izgradio novu budućnost u Srbiji.
Zovem se Saša. Rođen sam u srpskom gradu Kruševcu i tamo sam se ponovo vratio nakon nekoliko godina u Nemačkoj, zato što sam u međuvremenu u Srbiji mogao da pokrenem svoje sopstveno preduzeće - onako kako sam oduvek zamišljao. Imao sam međutim i podršku u tome. Ovo je moja priča.